Zašto uvijek izgledamo ljepše u ogledalu, nego na fotografijama

Foto: Unsplash

Posmatrate svoj “selfi” u neverici, razočarani. A zatim pravite još jedan. I još jedan. Nakon pravljenja desetak iz različitih uglova, odustajete, ogorčeni. Ne brinite, ovo se ne dešava samo vama.

Svako je barem jednom pomislio da na ”selfijima” ili grupnim fotografijama izgleda kao potpuno druga osoba. Nezadovoljstvo nakon upoređivanja sopstvenog odraza u ogledalu i na fotografiji, je popularan problem današnjice.

Postoji više objašnjenja za ovaj fenomen.

Nakon dotjerivanja za večernji izlazak (ili prosto želite da zabeležite važan trenutak), dodatna doza samopouzdanja budi želju za fotografisanjem. Međutim, ni jedan selfi ne deluje ”ispravno”. Provjeravanjem u ogledalu se uvjeravamo da je sve u redu i da izgledamo dobro, ali kamera bilježi naš portet na potpuno drugačiji način. U većini slučajeva nastaje veliko nezadovoljstvo, koje vremenom može uticati na samopouzdanje. A mnogi zbog ovoga izbjegavaju fotografisanje i nemaju na ovaj način zabilježene uspomene.

Za savremeni fenomen ovog tipa postoji nekoliko naučno dokazanih objašnjenja. Prvi je vezan za naviku. Svaki čovjek je navikao na svoje (obrnuto) lice u ogledalu. Zbog toga posmatranje sopstvenog lika na fotografiji (koji je zapravo realan prikaz) može prouzrokovati nelagodu i čak djelovati groteskno, jer se ne podudara sa osobom u ogledalu sa kojom se svakodnevno ”susrećemo”.

Odraz u ogledalu nije istinit prikaz našeg lika, jer svi oko nas vide obrnutu sliku. Da li to onda znači da uživo izgledamo isto kao na nekom čudnom selfiju ili grupnoj fotografiji za koju nismo bili spremni i koja nam s nikako ne dopada?

Postoji jedna olakšavajuća okolnost: pozicija kamere igra veliku ulogu kada je u pitanju deformacija fotografije/portreta. Nije u pitanju samo oštrina slike i detalja, već vrsta objektiva kamere, kao i fizička distanca od njega. Pomoću dva selfija, svako može napraviti kratak test i uveriti se da je bolje biti što više odvojen od objektiva kamere.

Prvi selfi može biti ”klasičan”, kada je kamera blizu lica, a za drugi je potrebno ispružiti ruku što dalje od tela i fotografisati se. Upoređivanjem obe fotografije se može uočiti velika razlika. Na prvoj će crte lica delovati disproporcionalno, dok na drugoj imaju bolju srazmeru, zbog čega lice djeluje ”ljepše”.