Nije nemoguće: Kako da prevaziđete izdaju u BLISKIM odnosima i povratite POVJERENJE?

Izdaja sa sobom nosi potisnute emocije.

Svi smo u nekim odnosima bili izdani, a u takvim situacijama je najteže povratiti povjerenje osobe koja nas je dovela u takvu situaciju.

Rane koje izdaja nosi sa sobom mogu da budu veoma bolne, a često se prenose na druge odnose u koje ulazimo sa dozom opreza i sumnje.

Izdaja podrazumijeva osjećaj povređenosti namjernim postupcima osobe od povjerenja.

Istraživanja pokazuju da kada je jednom povrijeđeno povjerenje, veoma ga je teško vratiti na nivo koji je postojao ranije. Kako se kasnije razvija odnos: postoji kontrafaktno razmišljanje. Takvo razmišljanje vodi osobu ka mislima koje govore da se povreda ne bi ni dogodila da nije previše verovala drugoj osobi. Drugi značajan faktor je sama osoba, odnosno emocije koje se aktiviraju kod svakoga od nas u ovakvim situacijama. Naš emocionalni sistem služi kao veoma važan motivacioni sistem. Emocije se aktiviraju, uzdižu i pokreću ljudske reakcije, pokreću pažnju ka značajnim tačkama u okruženju.

Emocionalno stanje osobe u vrijeme povrede redefiniše cio događaj. Osobe koje imaju poteškoća u regulaciji sopstvenih emocija mnogo češće ulaze u nepovjerenje sa drugim ljudima nego osobe koje imaju kontrolu nad svojim emocionalnim reakcijama.

Izdaja se može dogoditi u djetinjstvu, od strane roditelja ili druge bliske osobe, kao i kasnije u životu, u drugim značajnim emocionalnim odnosima, kao što je partnerski ili prijateljski odnos. Kada je riječ o djetinjstvu, izdaja se prihvata jer potrebe djeteta zavise od roditelja, potreba za ljubavlju i zaštitom. Ovakav model, ostajanje u odnosu koji je prošao kroz izdaju, može se nastaviti i kasnije u životu, čak i sa uvjerenjem da će se nove izdaje događati.

Ovakvo prihvatanje postepeno degradira sliku o sebi, samopouzdanje, kompletno emocionalno funkcionisanje i sposobnost formiranja bliskih emocionalnih odnosa sa drugim osobama. Obično je reakcija na izdaju odgurivanje osobe koja povređuje, međutim, kada je situacija takva da postoji zavisnost od te osobe, relacija opstaje uprkos izdaji i nosi rizik da bude toksična, izvor pomenute mentalne kontaminacije. Osoba je na neki način primorana da nastavi uprkos izdaji, bez mogućnosti da adekvatno procesuira traumatsko iskustvo.

Izdaja može da pokrene odgovore kao što su nisko sampouzdanje, ljutnju, krivicu, poteškoće u kontrolisanju emocija, anksioznost, insomniju, bolove u tijelu, problem sa stomakom.

Kako da prevaziđete izdaju?

Bez obzira na to iz koje relacije izdaja dolazi, teško je, ali ne i nemoguće povratiti povjerenje u sebe, život i druge ljude. U slučajevima izdaje koja dolazi iz partnerskog odnosa, problemi sa povjerenjem mogu dugo opstajati zajedno sa sumnjama u sebe. Ukoliko je riječ o izdaji koja nosi oblik traumatskog iskustva iz djetinjstva, uspomene i osećanja se mogu izdizati na površinu pokrenute sličnim događajima, takozvanim trigerima. Potiskivanje ovih osjećanja ne pomaže, naprotiv, samo komplikuje bol, odnos ka sebi i povjerenje u život.

Put oporavka je potpuno jedinstven za svaku osobu i ne treba očekivati da postoje uobičajene vremenske odrednice ili načini na koje se neko sa izdajim može nositi.

Prihvatanje umjesto izbjegavanja, potiskivanja, svakako je od pomoći. Bolni događaji se ne mogu izbrisati, neće nestati ako se potiskuju, već će se rasprsnuti na sve segmente života. Bol koja se aktivira kroz oporavak, u sigurnom, psihoterapijskom okruženju, je intenzivna, ali kratkotrajna, obezbijeđena od dodatnih povreda.

Isto tako, bolne emocije su sastavni dio života i ne treba ih maskirati. Stid, poniženost, bijes, žalovanje, samo su jedan dio normalnog emocionalnog odgovora na povredu. Prirodan odgovor je pokušaj da se ove neprijatne emocije suzbiju, potisnu, ali što se više potiskuju, to ih je teže kontrolisati, kao da se samostalno otimaju i izlaze u svijest bez kontrole. Jasno imenovanje emocija uvijek pomaže suočavanju sa njima i normalizovanju, čime osoba ostaje u emocionalnoj kontroli.

Kada je riječ o izdaji u partnerskom odnosu, umjesto zatvaranja u krug samokriticizma, sumnji u sebe i partnera, korisnije je istražiti i razotkriti uzroke iza problema, kao što su nedostatak jasne i otvorene komunikacije, intimnosti, neusklađeni sistemi vrijednosti para i sl. Izdaja u partnerskom odnosu je uvijek nezdravi mehanizam odbrane na realne probleme u odnosu.

Traženje podrške, otvaranje povrede pred svjedokom nikada nije lako. Povjerenje je obično poljuljano i u odnosu na druge ljude, strah od stigme, posebno kada je riječ o traumi iz djetinjstva je veliki, strah od suočavanja sa traumom kroz ideju da jednom rečena pred svjedokom, postaje realna i kao takva mnogo teža. Osim otvaranja u psihoterapijskom setingu, dio izlečenja je i otvaranje sa značajnim drugima. Prijateljima i porodici je moguće jasno reći kada podjela označava samo potrebu za dijeljenjem, a kada potrebu za podrškom, savjetom.