Naučnici objasnili kako da uspavate bebu za 13 minuta

Japanski i italijanski naučnici predložili su metodu uspavljivanja uplakane bebe za samo 13 minuta. Tvrde da će roditelj dijete smiriti tako što će ga držati u naručju i pritom se kretati te ga, nakon što zaspi, neće prenaglo spustiti u krevetac.

Dijete treba priljubiti uz tijelo i nositi ga pet minuta ujednačenim tempom bez naglih pokreta, napisali su naučnici u časopisu Current Biology.

Kad dijete zaspi roditelj i dalje treba da ga drži u naručju i ostane da sjedi još pet do osam minuta prije nego što ga položi u krevetac.

“Mnogi roditelji pate zato što im odojče noću plače”, rekla je jedna od autorki studije Kumi Kuroda sa naučnog instituta Riken u Japanu.

“To je veliki problem, posebno za neiskusne roditelje, koji može znatno podići nivo roditeljskog stresa i u rijetkim slučajevima čak dovesti do zlostavljanja djeteta”, rekla je.

Kuroda i njene kolege pratili su kako djeca reaguju u četiri situacije: dok ih majke drže u naručju istovremeno se krećući, dok ih drže u naručju u sjedećem položaju, dok leže u dečijem krevecu i u situaciji kad se kolijevka nežno ljulja.

Njihovo ponašanje snimale su kamere, a uređaji za EKG mjerili su im otkucaje srca.

Uplakana djeca smirila su se već nakon 30 sekundi nošenja, a otkucaji srca su im se usporili. Sva djeca prestala su da plaču, a pola ih je zaspalo.

Ali kad su ih majke odmah položile u krevetac, skoro trećina se probudila već za 20 sekundi. Vjerovatnoća da će se probuditi bila je mnogo manja kad su ih majke nakon uspavljivanja držale u naručju još nekoliko minuta.

Sličan smirujući efekat imalo je stavljanje djeteta u kolijevku. Suprotno je bilo ako su majke pokušale da smire dijete sjedeći s njime u naručju ili ako su ga položile u krevetac. Otkucaji srca u tim situacijama odmah su im porasli, a isto se dogodilo ako je majka naglo prestala da hoda. Iako je svaka beba drugačija, ova je tehnika pokazala najviše uspjeha među rasplakanim bebama.

Premda su u studiji učestvovale samo majke, Kuroda smatra da bi reakcija beba bila ista i s očevima ili nekom trećom osobom koja ih čuva.

Naučnici smatraju da su se djeca smirila zahvaljujući takozvanom odgovoru na prenošenje, svojstvenom sisarima koji se rađaju bespomoćni. Takvi sisari, a ljudi su među njima, zahtjevaju roditeljsku brigu i hranjenje dugo vremena.

Kad, na primjer, majka mačka ili pas podignu svoje mlade držeći ih za vrat i prenose ih na drugu lokaciju, mladunci nagonski postanu pasivni, zbiju se, uvuku zadnje noge i rep, a rad srca i disanje im se uspore. To majci olakšava prenošenje i pospješuje preživljavanje.

Kako je u ovom istraživanju učestvovalo samo 21 dijete, naučnici napominju da njihove rezultate treba potvrditi opsežnijim.